kȑknuti
kȑknuti (komu što) svrš. 〈prez. kȑknēm, pril. pr. -ūvši, imp. kȑkni, prid. rad. kȑknuo〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
krknuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | krknem |
2. | krkneš |
3. | krkne |
množina | |
1. | krknemo |
2. | krknete |
3. | krknu |
futur | |
jednina | |
1. | krknut ću |
2. | krknut ćeš |
3. | krknut će |
množina | |
1. | krknut ćemo |
2. | krknut ćete |
3. | krknut će |
aorist | |
jednina | |
1. | krknuh |
2. | krknu |
3. | krknu |
množina | |
1. | krknusmo |
2. | krknuste |
3. | krknuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | krknuo sam |
2. | krknuo si |
3. | krknuo je |
množina | |
1. | krknuli smo |
2. | krknuli ste |
3. | krknuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam krknuo |
2. | bio si krknuo |
3. | bio je krknuo |
množina | |
1. | bili smo krknuli |
2. | bili ste krknuli |
3. | bili su krknuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | krkni |
množina | |
1. | krknimo |
2. | krknite |
glagolski prilog prošli | |
krknuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
krknuo, krknula, krknulo | |
krknuli, krknule, krknula | |
glagolski pridjev pasivni | |
krknut, krknuta, krknuto | |
krknuti, krknute, krknuta |
1. | zabiti komu nož ili drugo što bode u tijelo |
2. | dobro plasirati protuargument i sl.; spustiti, natočiti (komu), smjestiti, zabiti cviku |