Hrvatski jezični portal

kẕntija

kẕntija ž

Izvedeni oblici
jednina
N krntija
G krntije
D krntiji
A krntiju
V krntijo
L krntiji
I krntijom
množina
N krntije
G krntija
D krntijama
A krntije
V krntije
L krntijama
I krntijama
Definicija
1. reg. nešto staro, razvaljeno i dotrajalo; starudija, karampana, šklopocija
2. reg. ono što je razbijeno, razrezano; djelići, otpaci
3. pejor. razg. od duge upotrebe dotrajalo vozilo ili veći kućanski aparat (ob. automobil)
Etimologija
tur. kırınti, kırındi ← kırınmak; razbiti se