kẉs2
kẉs2 prid. 〈odr. -ī〉
Izvedeni oblici
| Pozitiv | |
|---|---|
| muški rod | |
| jednina | |
| N | kus |
| G | kusa |
| D | kusu |
| A | kusa / kus |
| V | kusi |
| L | kusu |
| I | kusim |
| množina | |
| N | kusi |
| G | kusih |
| D | kusim / kusima |
| A | kuse |
| V | kusi |
| L | kusim / kusima |
| I | kusim / kusima |
| srednji rod | |
| jednina | |
| N | kuso |
| G | kusa |
| D | kusu |
| A | kuso |
| V | kuso |
| L | kusu |
| I | kusim |
| množina | |
| N | kusa |
| G | kusih |
| D | kusim / kusima |
| A | kusa |
| V | kusa |
| L | kusim / kusima |
| I | kusim / kusima |
| ženski rod | |
| jednina | |
| N | kusa |
| G | kuse |
| D | kusoj |
| A | kusu |
| V | kusa |
| L | kusoj |
| I | kusom |
| množina | |
| N | kuse |
| G | kusih |
| D | kusim / kusima |
| A | kuse |
| V | kuse |
| L | kusim / kusima |
| I | kusim / kusima |
Definicija
| 1. | koji je bez repa, kojemu nedostaje rep; kusast, kusat, kusav |
| 2. | a. previše kratak b. previše skraćen |
Frazeologija
⃟ kus pijevac pile dovijeka, v. dovijeka ⃟
Onomastika
♦ pr. (nadimačka, moguće i od v. kus1): Kȕs (160, Slavonija, Zagorje), Kȕsačić (sred. Dalmacija), Kùsak (Ðurđevac), Kusáković (Nova Gradiška), Kùsalić (Valpovo, Dubrovnik), Kúsalo (Dubrovnik, S Dalmacija, Bukovica, v. i kúsati)
Etimologija
✧ v. kus1
