Hrvatski jezični portal

kùrīr

kùrīr m 〈G kuríra, V kȕrīru〉

Izvedeni oblici
jednina
N kurir
G kurira
D kuriru
A kurira
V kuriru
L kuriru
I kurirom
množina
N kuriri
G kurira
D kuririma
A kurire
V kuriri
L kuririma
I kuririma
Definicija
1. pov. onaj koji prenosi poštu i vijesti na veće daljine ili iz mjesta u mjesto; glasonoša, skoroteča, teklič
2. službenik koji prima poštu za ustanovu ili poduzeće i raznosi je; dostavljač
Etimologija
njem. Kurier ← fr. courrier