aspirírati
aspirírati dv. 〈prez. aspìrīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
aspirirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | aspiriram |
2. | aspiriraš |
3. | aspirira |
množina | |
1. | aspiriramo |
2. | aspirirate |
3. | aspiriraju |
futur | |
jednina | |
1. | aspirirat ću |
2. | aspirirat ćeš |
3. | aspirirat će |
množina | |
1. | aspirirat ćemo |
2. | aspirirat ćete |
3. | aspirirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | aspirirah |
2. | aspiriraše |
3. | aspiriraše |
množina | |
1. | aspirirasmo |
2. | aspiriraste |
3. | aspirirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | aspirirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | aspirirao sam |
2. | aspirirao si |
3. | aspirirao je |
množina | |
1. | aspirirali smo |
2. | aspirirali ste |
3. | aspirirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam aspirirao |
2. | bio si aspirirao |
3. | bio je aspirirao |
množina | |
1. | bili smo aspirirali |
2. | bili ste aspirirali |
3. | bili su aspirirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | aspiriraj |
množina | |
1. | aspirirajmo |
2. | aspirirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
aspirirajući | |
glagolski prilog prošli | |
aspiriravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
aspirirao, aspirirala, aspiriralo | |
aspirirali, aspirirale, aspirirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
aspiriran, aspirirana, aspirirano | |
aspirirani, aspirirane, aspirirana |
1. | a. fiziol. disati, dahnuti b. med. uvući/uvlačiti dahom ili zračnom strujom [aspirirati u pluća] c. izvući/izvlačiti tekućinu iz tjelesne šupljine ili organa [aspirirati plodovu vodu] |
2. | lingv. izgovoriti/izgovarati aspirate |
3. | pren. težiti za čim [aspirirati na mjesto ravnatelja] |