adírati
adírati (što, što čemu) dv. 〈prez. àdīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| adirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | adiram |
| 2. | adiraš |
| 3. | adira |
| množina | |
| 1. | adiramo |
| 2. | adirate |
| 3. | adiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | adirat ću |
| 2. | adirat ćeš |
| 3. | adirat će |
| množina | |
| 1. | adirat ćemo |
| 2. | adirat ćete |
| 3. | adirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | adirah |
| 2. | adiraše |
| 3. | adiraše |
| množina | |
| 1. | adirasmo |
| 2. | adiraste |
| 3. | adirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | adirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | adirao sam |
| 2. | adirao si |
| 3. | adirao je |
| množina | |
| 1. | adirali smo |
| 2. | adirali ste |
| 3. | adirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam adirao |
| 2. | bio si adirao |
| 3. | bio je adirao |
| množina | |
| 1. | bili smo adirali |
| 2. | bili ste adirali |
| 3. | bili su adirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | adiraj |
| množina | |
| 1. | adirajmo |
| 2. | adirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| adirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| adiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| adirao, adirala, adiralo | |
| adirali, adirale, adirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| adiran, adirana, adirano | |
| adirani, adirane, adirana | |
Definicija
dodati/dodavati ili pribrojiti/pribrajati jedan broj drugome; zbrajati, zbrojiti, priračunati, sumirati
Etimologija
✧ njem. addieren ← lat. addere ≃ additivus: dodatni
