kȕckati
kȕckati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kuckati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kuckam |
| 2. | kuckaš |
| 3. | kucka |
| množina | |
| 1. | kuckamo |
| 2. | kuckate |
| 3. | kuckaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kuckat ću |
| 2. | kuckat ćeš |
| 3. | kuckat će |
| množina | |
| 1. | kuckat ćemo |
| 2. | kuckat ćete |
| 3. | kuckat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | kuckah |
| 2. | kuckaše |
| 3. | kuckaše |
| množina | |
| 1. | kuckasmo |
| 2. | kuckaste |
| 3. | kuckahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kuckao sam |
| 2. | kuckao si |
| 3. | kuckao je |
| množina | |
| 1. | kuckali smo |
| 2. | kuckali ste |
| 3. | kuckali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kuckao |
| 2. | bio si kuckao |
| 3. | bio je kuckao |
| množina | |
| 1. | bili smo kuckali |
| 2. | bili ste kuckali |
| 3. | bili su kuckali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kuckaj |
| množina | |
| 1. | kuckajmo |
| 2. | kuckajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| kuckajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kuckao, kuckala, kuckalo | |
| kuckali, kuckale, kuckala | |
Definicija
| 1. | lagano, tiho kucati [kuckati na vrata onako kako se kuca srednjim prstom stisnute šake] |
| 2. | lagano udarati, ukucavati kratkim udarcima male snage [kuckati čekićem] |
Etimologija
✧ vidi kȕc
