kùčina
kùčina ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | kučina |
| G | kučine |
| D | kučini |
| A | kučinu |
| V | kučino |
| L | kučini |
| I | kučinom |
| množina | |
| N | kučine |
| G | kučina |
| D | kučinama |
| A | kučine |
| V | kučine |
| L | kučinama |
| I | kučinama |
Definicija
u preradi neobrađeno vlakno konoplje i lana
Frazeologija
⃟ trice i kučine bezvrijedne i bezvezne stvari; koještarije;
zapleo se kao pile u kučine ne može se snaći u zamršenoj situaciji
zapleo se kao pile u kučine ne može se snaći u zamršenoj situaciji
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju, moguće preklapanje s kučka, v. kuja): Kùčina (210, Novi Marof, Prigorje, Slavonija, v. i kuk), Kùčinar (Dubrovnik, Split), Kùčinić (540, Kordun, Pokuplje)
Etimologija
✧ ≃ prasl. *kuča: plast sijena (rus. kúča, polj. 〈mn〉 kuczki) ≃ lit. kaukara: brijeg
