kȕcati
kȕcati nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
kucati | |
prezent | |
jednina | |
1. | kucam |
2. | kucaš |
3. | kuca |
množina | |
1. | kucamo |
2. | kucate |
3. | kucaju |
futur | |
jednina | |
1. | kucat ću |
2. | kucat ćeš |
3. | kucat će |
množina | |
1. | kucat ćemo |
2. | kucat ćete |
3. | kucat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | kucah |
2. | kucaše |
3. | kucaše |
množina | |
1. | kucasmo |
2. | kucaste |
3. | kucahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | kucao sam |
2. | kucao si |
3. | kucao je |
množina | |
1. | kucali smo |
2. | kucali ste |
3. | kucali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam kucao |
2. | bio si kucao |
3. | bio je kucao |
množina | |
1. | bili smo kucali |
2. | bili ste kucali |
3. | bili su kucali |
imperativ | |
jednina | |
2. | kucaj |
množina | |
1. | kucajmo |
2. | kucajte |
glagolski prilog sadašnji | |
kucajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
kucao, kucala, kucalo | |
kucali, kucale, kucala |
1. | (, kome, o što) proizvoditi čime niz laganih, kratkih udaraca o što [kucati na vrata; sat kuca] |
2. | () razg. tipkati na pisaćem stroju |
3. | () med. pulsirati (o srcu, arterijama) [kuca mi u zubu] |
4. | (se), usp. kucnuti (se) |