Hrvatski jezični portal

kẉm

kẉm m 〈N mn kȕmovi〉

Izvedeni oblici
jednina
N kum
G kuma
D kumu
A kuma
V kume
L kumu
I kumom
množina
N kumovi
G kumova
D kumovima
A kumove
V kumovi
L kumovima
I kumovima
Definicija
1. svjedok pri krštenju, pri vjerskom i građanskom obredu vjenčanja, pri obredu ili porinuću broda [krsni kum; vjenčani kum]
2. zast. riječ za obraćanje seljaku i težaku, usp. tèžāk (3)
3. (Kum) žarg. šef mafije
Frazeologija
drž̕ se kume zida (kaže se za postupak onoga tko je uvijek pretjerano oprezan, koji se čuva da ne kaže svoje mišljenje, koji pazi da se ne izjasni, koji je plašljiv u izricanju svoga stava)
Onomastika
pr.: Kumánović (sred. Dalmacija), Kùmek (Varaždin, Koprivnica)
Etimologija
prasl. *kumъ (rus., polj. kum) ? ← *kъmotrъ (rus. kmotr) ← lat. compater