Hrvatski jezični portal

kúla

kúla ž

Izvedeni oblici
jednina
N kula
G kule
D kuli
A kulu
V kulo
L kuli
I kulom
množina
N kule
G kula
D kulama
A kule
V kule
L kulama
I kulama
Definicija
1. uzdignuta čvrsta građevina, dio građevine ili zidina, služi za kakvu javnu svrhu, ob. obranu [stražarska kula; kula babilonska; kula od bjelokosti]; toranj
2. razg. šah figura koja se kreće neograničeno vodoravno i okomito; top (simbol T)
Frazeologija
graditi kule u zraku zanositi se neostvarivim planovima
Onomastika
pr. (etnici): Kúljanin, Kuljànskī
top. (naselja): Kúla (Požega, 400 stan.), Kúla Nòrīnskā (Metković, 390 stan.), Podkúla (zaselak, Dubrovnik)
Etimologija
tur. kule ← arap. qullä