kȕkavac2
kȕkavac2 m 〈G -āvca, V -āvče, N mn -āvci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | kukavac |
| G | kukavca |
| D | kukavcu |
| A | kukavca |
| V | kukavče |
| L | kukavcu |
| I | kukavcem |
| množina | |
| N | kukavci |
| G | kukavaca |
| D | kukavcima |
| A | kukavce |
| V | kukavci |
| L | kukavcima |
| I | kukavcima |
Definicija
onaj koji svojim stanjem izaziva žaljenje; bijednik, kukavelj
Etimologija
✧ vidi kȕkū
