kȕrac
kȕrac m 〈G kẉrca, V kȕrče, N mn kȕrci〉
jednina | |
---|---|
N | kurac |
G | kurca |
D | kurcu |
A | kurac |
V | kurče |
L | kurcu |
I | kurcem |
množina | |
N | kurci |
G | kuraca |
D | kurcima |
A | kurce |
V | kurci |
L | kurcima |
I | kurcima |
1. | muški spolni organ; riječ kao poštapalica u rečenici često popunja stanku koja se pravopisno izražava crtom (povlakom) ili zarezom postavljenim po intonaciji, u tekstovima obično kraćena k...; frazeološki izrazi imaju, ob. podrugljivo i deprecijativno značenje; kad se ne spominje zamjenica moj deklinira se kao neživo (akuzativ = nominativ [moj]) i kao živo (akuzativ = genitiv [moga/mog]); penis, spolovilo, usp. stvar |
2. | u dijalogu, ob. u smislu snažnog a. protivljenja [kurac moj, kurac ti dam ne dam, ne može, nipošto i sl.] b. negacije [kurac ti misliš ništa ne misliš; kurac ti imaš pameti nemaš pameti] |