Hrvatski jezični portal

lȁjati

lȁjati nesvrš.prez. lȁjēm, pril. sad. lȁjūći, imp. lȃj, prid. rad. lȁjao, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
lajati
 
prezent
jednina
1. lajem
2. laješ
3. laje
množina
1. lajemo
2. lajete
3. laju
 
futur
jednina
1. lajat ću
2. lajat ćeš
3. lajat će
množina
1. lajat ćemo
2. lajat ćete
3. lajat će
 
imperfekt
jednina
1. lajah
2. lajaše
3. lajaše
množina
1. lajasmo
2. lajaste
3. lajahu
 
perfekt
jednina
1. lajao sam
2. lajao si
3. lajao je
množina
1. lajali smo
2. lajali ste
3. lajali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam lajao
2. bio si lajao
3. bio je lajao
množina
1. bili smo lajali
2. bili ste lajali
3. bili su lajali
 
imperativ
jednina
2. laj
množina
1. lajmo
2. lajte
 
glagolski prilog sadašnji
lajući
 
glagolski pridjev aktivni
lajao, lajala, lajalo
lajali, lajale, lajala
Definicija
1. () glasati se (o psu)
2. (, što) pren. pejor. mnogo govoriti
Frazeologija
lajati na mjesec (zvijezde) davati oduška nemoćnoj srdžbi (bez mogućnosti da se što promijeni);
ne laje kuja (pas) sela radi, nego sebe radi govori u svom (a ne tuđem) interesu, radi koristi;
pas koji laje ne grize (ne ujeda) tko mnogo prijeti nije opasan;
pas laje, vjetar nosi to je priča uzalud
Etimologija
prasl. i stsl. lajati (rus. lájat', polj. łajać), lit. loti ← ie. *leh2- (lat. lataaee, grč. laíein)