apsolutizírati
apsolutizírati (što) dv. 〈prez. apsolutìzīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| apsolutizirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | apsolutiziram |
| 2. | apsolutiziraš |
| 3. | apsolutizira |
| množina | |
| 1. | apsolutiziramo |
| 2. | apsolutizirate |
| 3. | apsolutiziraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | apsolutizirat ću |
| 2. | apsolutizirat ćeš |
| 3. | apsolutizirat će |
| množina | |
| 1. | apsolutizirat ćemo |
| 2. | apsolutizirat ćete |
| 3. | apsolutizirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | apsolutizirah |
| 2. | apsolutiziraše |
| 3. | apsolutiziraše |
| množina | |
| 1. | apsolutizirasmo |
| 2. | apsolutiziraste |
| 3. | apsolutizirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | apsolutizirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | apsolutizirao sam |
| 2. | apsolutizirao si |
| 3. | apsolutizirao je |
| množina | |
| 1. | apsolutizirali smo |
| 2. | apsolutizirali ste |
| 3. | apsolutizirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam apsolutizirao |
| 2. | bio si apsolutizirao |
| 3. | bio je apsolutizirao |
| množina | |
| 1. | bili smo apsolutizirali |
| 2. | bili ste apsolutizirali |
| 3. | bili su apsolutizirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | apsolutiziraj |
| množina | |
| 1. | apsolutizirajmo |
| 2. | apsolutizirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| apsolutizirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| apsolutiziravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| apsolutizirao, apsolutizirala, apsolutiziralo | |
| apsolutizirali, apsolutizirale, apsolutizirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| apsolutiziran, apsolutizirana, apsolutizirano | |
| apsolutizirani, apsolutizirane, apsolutizirana | |
Definicija
protegnuti/protezati mišljenje o jednoj pojavi i njenu dometu na sve predmete razmatranja, jedan stav ili sud primijeniti/primjenjivati neograničeno i bez uvjeta
Etimologija
✧ vidi ȁpsolūt
