jùrcati
jùrcati (, za kim) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
jurcati | |
prezent | |
jednina | |
1. | jurcam |
2. | jurcaš |
3. | jurca |
množina | |
1. | jurcamo |
2. | jurcate |
3. | jurcaju |
futur | |
jednina | |
1. | jurcat ću |
2. | jurcat ćeš |
3. | jurcat će |
množina | |
1. | jurcat ćemo |
2. | jurcat ćete |
3. | jurcat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | jurcah |
2. | jurcaše |
3. | jurcaše |
množina | |
1. | jurcasmo |
2. | jurcaste |
3. | jurcahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | jurcao sam |
2. | jurcao si |
3. | jurcao je |
množina | |
1. | jurcali smo |
2. | jurcali ste |
3. | jurcali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam jurcao |
2. | bio si jurcao |
3. | bio je jurcao |
množina | |
1. | bili smo jurcali |
2. | bili ste jurcali |
3. | bili su jurcali |
imperativ | |
jednina | |
2. | jurcaj |
množina | |
1. | jurcajmo |
2. | jurcajte |
glagolski prilog sadašnji | |
jurcajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
jurcao, jurcala, jurcalo | |
jurcali, jurcale, jurcala | |
glagolski pridjev pasivni | |
jurcan, jurcana, jurcano | |
jurcani, jurcane, jurcana |