apsorbírati
apsorbírati (što) dv. 〈prez. apsòrbīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. apsòrbīrān, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
apsorbirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | apsorbiram |
2. | apsorbiraš |
3. | apsorbira |
množina | |
1. | apsorbiramo |
2. | apsorbirate |
3. | apsorbiraju |
futur | |
jednina | |
1. | apsorbirat ću |
2. | apsorbirat ćeš |
3. | apsorbirat će |
množina | |
1. | apsorbirat ćemo |
2. | apsorbirat ćete |
3. | apsorbirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | apsorbirah |
2. | apsorbiraše |
3. | apsorbiraše |
množina | |
1. | apsorbirasmo |
2. | apsorbiraste |
3. | apsorbirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | apsorbirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | apsorbirao sam |
2. | apsorbirao si |
3. | apsorbirao je |
množina | |
1. | apsorbirali smo |
2. | apsorbirali ste |
3. | apsorbirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam apsorbirao |
2. | bio si apsorbirao |
3. | bio je apsorbirao |
množina | |
1. | bili smo apsorbirali |
2. | bili ste apsorbirali |
3. | bili su apsorbirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | apsorbiraj |
množina | |
1. | apsorbirajmo |
2. | apsorbirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
apsorbirajući | |
glagolski prilog prošli | |
apsorbiravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
apsorbirao, apsorbirala, apsorbiralo | |
apsorbirali, apsorbirale, apsorbirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
apsorbiran, apsorbirana, apsorbirano | |
apsorbirani, apsorbirane, apsorbirana |
1. | kem. fiz. zadržati/zadržavati u cjelini, bez odraza i prenošenja, ono što je uvučeno, usisano (o tvarima), uvući/uvlačiti što u sebe, umočiti/umakati što u sebe; usisati |
2. | prihvatiti/prihvaćati, asimilirati [apsorbirati u djetinjstvu loše navike] |
3. | zaokupiti/zaokupljati u potpunosti [taj će ga posao posve apsorbirati]; obuzeti/obuzimati |