jȕtriti se
jȕtriti se nesvrš. 〈prez. (3. l. jd) jȕtrī se, pril. sad. -rēći se, gl. im. -rēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
jutriti | |
prezent | |
jednina | |
1. | jutrim |
2. | jutriš |
3. | jutri |
množina | |
1. | jutrimo |
2. | jutrite |
3. | jutre |
futur | |
jednina | |
1. | jutrit ću |
2. | jutrit ćeš |
3. | jutrit će |
množina | |
1. | jutrit ćemo |
2. | jutrit ćete |
3. | jutrit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | jutrah |
2. | jutraše |
3. | jutraše |
množina | |
1. | jutrasmo |
2. | jutraste |
3. | jutrahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | jutrio sam |
2. | jutrio si |
3. | jutrio je |
množina | |
1. | jutrili smo |
2. | jutrili ste |
3. | jutrili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam jutrio |
2. | bio si jutrio |
3. | bio je jutrio |
množina | |
1. | bili smo jutrili |
2. | bili ste jutrili |
3. | bili su jutrili |
imperativ | |
jednina | |
2. | jutri |
množina | |
1. | jutrimo |
2. | jutrite |
glagolski prilog sadašnji | |
jutreći | |
glagolski pridjev aktivni | |
jutrio, jutrila, jutrilo | |
jutrili, jutrile, jutrila |