apsolvírati
apsolvírati (što) dv. 〈prez. apsòlvīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. apsòlvīrān, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
apsolvirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | apsolviram |
2. | apsolviraš |
3. | apsolvira |
množina | |
1. | apsolviramo |
2. | apsolvirate |
3. | apsolviraju |
futur | |
jednina | |
1. | apsolvirat ću |
2. | apsolvirat ćeš |
3. | apsolvirat će |
množina | |
1. | apsolvirat ćemo |
2. | apsolvirat ćete |
3. | apsolvirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | apsolvirah |
2. | apsolviraše |
3. | apsolviraše |
množina | |
1. | apsolvirasmo |
2. | apsolviraste |
3. | apsolvirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | apsolvirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | apsolvirao sam |
2. | apsolvirao si |
3. | apsolvirao je |
množina | |
1. | apsolvirali smo |
2. | apsolvirali ste |
3. | apsolvirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam apsolvirao |
2. | bio si apsolvirao |
3. | bio je apsolvirao |
množina | |
1. | bili smo apsolvirali |
2. | bili ste apsolvirali |
3. | bili su apsolvirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | apsolviraj |
množina | |
1. | apsolvirajmo |
2. | apsolvirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
apsolvirajući | |
glagolski prilog prošli | |
apsolviravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
apsolvirao, apsolvirala, apsolviralo | |
apsolvirali, apsolvirale, apsolvirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
apsolviran, apsolvirana, apsolvirano | |
apsolvirani, apsolvirane, apsolvirana |
1. | na studiju odslušati propisan broj semestara |
2. | pren. završiti/završavati jednu fazu nekog posla, razriješiti dio problema [to smo apsolvirali] |