júrnuti
júrnuti svrš. 〈prez. jẉrnēm, pril. pr. -ūvši, imp. júrni, prid. rad. jȕrnuo〉,
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
jurnuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | jurnem |
2. | jurneš |
3. | jurne |
množina | |
1. | jurnemo |
2. | jurnete |
3. | jurnu |
futur | |
jednina | |
1. | jurnut ću |
2. | jurnut ćeš |
3. | jurnut će |
množina | |
1. | jurnut ćemo |
2. | jurnut ćete |
3. | jurnut će |
aorist | |
jednina | |
1. | jurnuh |
2. | jurnu |
3. | jurnu |
množina | |
1. | jurnusmo |
2. | jurnuste |
3. | jurnuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | jurnuo sam |
2. | jurnuo si |
3. | jurnuo je |
množina | |
1. | jurnuli smo |
2. | jurnuli ste |
3. | jurnuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam jurnuo |
2. | bio si jurnuo |
3. | bio je jurnuo |
množina | |
1. | bili smo jurnuli |
2. | bili ste jurnuli |
3. | bili su jurnuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | jurni |
množina | |
1. | jurnimo |
2. | jurnite |
glagolski prilog prošli | |
jurnuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
jurnuo, jurnula, jurnulo | |
jurnuli, jurnule, jurnula |