Hrvatski jezični portal

kánta

kánta ž 〈G mn -ā/-ī〉

Izvedeni oblici
jednina
N kanta
G kante
D kanti
A kantu
V kanto
L kanti
I kantom
množina
N kante
G kanta / kanti
D kantama
A kante
V kante
L kantama
I kantama
Definicija
reg.
1. veća limena ili plastična posuda [kanta za vodu; kanta za smeće], usp. kofa, hamper, sić
2. žarg. stražnjica, ob. ženska, većih dimenzija [stara kanta, žarg. potrošena, stara žena]
Frazeologija
objesiti kantu (komu) kampanjom u novinama, klevetom s političke govornice i sličnim sredstvima uništiti čiju reputaciju i dobar glas, učiniti da se za njim »vuče rep«, kompromitirati koga nekom laži ili interpretacijom činjenice ili događaja iz njegove prošlosti (kao kad se mački objesi prazna konzerva i sl. o rep, pa to odjekuje kad ona trči, osobito noću, usp. rep)
Etimologija
njem. Kanne