Hrvatski jezični portal

kàntār

kàntār m 〈G kantára〉

Izvedeni oblici
jednina
N kantar
G kantara
D kantaru
A kantar
V kantaru
L kantaru
I kantarom
množina
N kantari
G kantara
D kantarima
A kantare
V kantari
L kantarima
I kantarima
Definicija
1. etnol. ručna vaga za mjerenje, bez utega i plitica, drži se u jednoj ruci [staviti na kantar]
2. zast. jedinica za masu, različitih iznosa [turski kantar; mladi kantar]
Onomastika
pr. (prema zanimanju): Kàntār (210, Knin, Lika, Banovina), Kantárević (Banovina, Kordun, I Slavonija)
mikrotop.: Kantárevac (uzvisina, Petrinja)
Etimologija
tur.arap. qinṭār ≃ lat. centenarius ≃ centum: sto