Hrvatski jezični portal

kȁpa2

kȁpa2 ž 〈G mn kȃpā〉

Izvedeni oblici
jednina
N kapa
G kape
D kapi
A kapu
V kapo
L kapi
I kapom
množina
N kape
G kapa
D kapama
A kape
V kape
L kapama
I kapama
Definicija
1. pokrivalo za glavu bez oboda (sa štitnikom za oči ili uši i bez njega) [nositi kapu; staviti kapu; skinuti kapu]
2. pren. ono što pokriva, vrh čega [kapa motora; kapa dopuštene potrošnje]
3. term. gornja granica čega, ob. donesena odlukom ili dogovorom (potrošnje, odobrenih novčanih sredstava i sl.)
Frazeologija
davati šakom i kapom davati neštedimice, obilno;
doći pod kapu (čiju, čega) biti osiguran čijom službenom zaštitom ili načinom financiranja;
doći s kapom u ruci doći u prošnju, prositi, moliti milost (zajmove, kredite, olakšice itd.);
kapu dolje! svaka čast, odobravanje, priznanje;
nakriviti kapu biti potpuno zadovoljan i bezbrižan (u kakvoj situaciji), nakon što se nešto sredilo, nakon obavljena posla i sl.;
pod kapom nebeskom 1. na svijetu 2. pod bogom, v. Bog ⃟;
puna mi je kapa svega mi je dosta;
skinuti kapu 1. rukom otkriti glavu 2. pren. odobriti, odati priznanje za što;
skrojiti kapu (komu) na svoju ruku odrediti granicu čijih interesa, prava i sl.;
vašar budali kapu kupuje nesamostalan čovjek često ispada budala i ne donosi dobre odluke, ne treba stalno raditi kako drugi kažu bez sposobnosti da se donesu samostalne odluke;
vjetar tjerati kapom precjenjivati se, raditi besmisleno
Onomastika
pr. (prema zanimanju i nadimačka): Bilòkapić (Bilokàpić) (440, Sinj 260, sred. Dalmacija), Bjelòkapić (Našice, Slavonija), Kȁpa (Trogir), Kápac (200, Kordun, Banovina), Kȁpičić (Karlovac, Pula), Kápić (140, sred. Dalmacija, Podravina, Lika), Káponja (Zagorje)
Etimologija
tal. cappa