Hrvatski jezični portal

kȁos

kȁos m

Izvedeni oblici
jednina
N kaos
G kaosa
D kaosu
A kaos
V kaose
L kaosu
I kaosom
množina
N kaosi
G kaosa
D kaosima
A kaose
V kaosi
L kaosima
I kaosima
Definicija
1. mit. beskrajan prostor u kojem se bez reda nalaze elementi od kojih postaje svijet
2. fil. pov. bezlična pratvar kojoj je duh dao oblik (Platon, Anaksagora)
3. pren. velika zbrka, metež, nered
Etimologija
lat. chaos ← grč. kháos: prvotna praznina; neomeđenost