kȁntor
kȁntor m
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | kantor |
| G | kantora |
| D | kantoru |
| A | kantora |
| V | kantore |
| L | kantoru |
| I | kantorom |
| množina | |
| N | kantori |
| G | kantora |
| D | kantorima |
| A | kantore |
| V | kantori |
| L | kantorima |
| I | kantorima |
Definicija
| 1. | pov. srednjovjekovni službenik u crkvi, odgovoran za crkveni zbor; predmolitelj |
| 2. | a. zborovođa i upravitelj pjevačke škole (u njemačkim Protestantskim crkvama) b. kat. orguljaš i zborovođa c. jud. hazan (predmolitelj) i pjevač-solist (u sinagogama) |
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju): Kȃntor (110, Osijek, I Slavonija), Kantúra (Zagreb, Klanjec)
Etimologija
✧ lat. cantor
