kárati
kárati nesvrš. 〈prez. kȃrām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
karati | |
prezent | |
jednina | |
1. | karam |
2. | karaš |
3. | kara |
množina | |
1. | karamo |
2. | karate |
3. | karaju |
futur | |
jednina | |
1. | karat ću |
2. | karat ćeš |
3. | karat će |
množina | |
1. | karat ćemo |
2. | karat ćete |
3. | karat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | karah |
2. | karaše |
3. | karaše |
množina | |
1. | karasmo |
2. | karaste |
3. | karahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | karao sam |
2. | karao si |
3. | karao je |
množina | |
1. | karali smo |
2. | karali ste |
3. | karali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam karao |
2. | bio si karao |
3. | bio je karao |
množina | |
1. | bili smo karali |
2. | bili ste karali |
3. | bili su karali |
imperativ | |
jednina | |
2. | karaj |
množina | |
1. | karajmo |
2. | karajte |
glagolski prilog sadašnji | |
karajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
karao, karala, karalo | |
karali, karale, karala | |
glagolski pridjev pasivni | |
karan, karana, karano | |
karani, karane, karana |
1. | (koga) upućivati prijekore; koriti, prekoravati |
2. | (se) reg. ekspr. svađati se |