karaòke
karaòke m 〈indekl.〉
Definicija
amatersko pjevanje na javnom mjestu uz orkestralnu pratnju snimljenu na vrpci (karaoka uređaj sadrži jukebox sa snimkama popularnih pjesama, mikrofon priključen na razglas i danas često monitor s tekstom pjesme); izumljeno u Japanu i 1980-ih postalo popularno diljem svijeta
Etimologija
✧ jap. karaoke: prazan orkestar
