kȉka
kȉka ž 〈D L -i, G mn kȋkā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | kika |
| G | kike |
| D | kiki |
| A | kiku |
| V | kiko |
| L | kiki |
| I | kikom |
| množina | |
| N | kike |
| G | kika |
| D | kikama |
| A | kike |
| V | kike |
| L | kikama |
| I | kikama |
Definicija
dio kose vezan ili spleten tako da pada ili strši
Frazeologija
⃟ zgrabiti (ščepati) koga za kiku iron. pokazati kome svoje pravo na dijeljenje ukora, dati mu lekciju zbog neke pogreške
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Kikánović (Osijek), Kȉkāš (Metković, Ðurđevac), Kíkić (190, I Slavonija, Posavina)
