kàšljati
kàšljati () nesvrš. 〈prez. kȁšljēm, pril. sad. kȁšljūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
kašljati | |
prezent | |
jednina | |
1. | kašljem |
2. | kašlješ |
3. | kašlje |
množina | |
1. | kašljemo |
2. | kašljete |
3. | kašlju |
futur | |
jednina | |
1. | kašljat ću |
2. | kašljat ćeš |
3. | kašljat će |
množina | |
1. | kašljat ćemo |
2. | kašljat ćete |
3. | kašljat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | kašljah |
2. | kašljaše |
3. | kašljaše |
množina | |
1. | kašljasmo |
2. | kašljaste |
3. | kašljahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | kašljao sam |
2. | kašljao si |
3. | kašljao je |
množina | |
1. | kašljali smo |
2. | kašljali ste |
3. | kašljali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam kašljao |
2. | bio si kašljao |
3. | bio je kašljao |
množina | |
1. | bili smo kašljali |
2. | bili ste kašljali |
3. | bili su kašljali |
imperativ | |
jednina | |
2. | kašlj |
množina | |
1. | kašljmo |
2. | kašljte |
glagolski prilog sadašnji | |
kašljući | |
glagolski pridjev aktivni | |
kašljao, kašljala, kašljalo | |
kašljali, kašljale, kašljala |
1. | bez voljnog poticaja naglim nadražajem izbacivati zrak i sekret iz dišnih organa (posebno pluća) |
2. | voljnim poticajem simulirati kašalj i davati na znanje svoje neslaganje s čime, svoju prisutnost i sl. |