Hrvatski jezični portal

kàšljati

kàšljati () nesvrš.prez. kȁšljēm, pril. sad. kȁšljūći, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
kašljati
 
prezent
jednina
1. kašljem
2. kašlješ
3. kašlje
množina
1. kašljemo
2. kašljete
3. kašlju
 
futur
jednina
1. kašljat ću
2. kašljat ćeš
3. kašljat će
množina
1. kašljat ćemo
2. kašljat ćete
3. kašljat će
 
imperfekt
jednina
1. kašljah
2. kašljaše
3. kašljaše
množina
1. kašljasmo
2. kašljaste
3. kašljahu
 
perfekt
jednina
1. kašljao sam
2. kašljao si
3. kašljao je
množina
1. kašljali smo
2. kašljali ste
3. kašljali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam kašljao
2. bio si kašljao
3. bio je kašljao
množina
1. bili smo kašljali
2. bili ste kašljali
3. bili su kašljali
 
imperativ
jednina
2. kašlj
množina
1. kašljmo
2. kašljte
 
glagolski prilog sadašnji
kašljući
 
glagolski pridjev aktivni
kašljao, kašljala, kašljalo
kašljali, kašljale, kašljala
Definicija
1. bez voljnog poticaja naglim nadražajem izbacivati zrak i sekret iz dišnih organa (posebno pluća)
2. voljnim poticajem simulirati kašalj i davati na znanje svoje neslaganje s čime, svoju prisutnost i sl.