kȁsati
kȁsati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
kasati | |
prezent | |
jednina | |
1. | kasam |
2. | kasaš |
3. | kasa |
množina | |
1. | kasamo |
2. | kasate |
3. | kasaju |
futur | |
jednina | |
1. | kasat ću |
2. | kasat ćeš |
3. | kasat će |
množina | |
1. | kasat ćemo |
2. | kasat ćete |
3. | kasat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | kasah |
2. | kasaše |
3. | kasaše |
množina | |
1. | kasasmo |
2. | kasaste |
3. | kasahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | kasao sam |
2. | kasao si |
3. | kasao je |
množina | |
1. | kasali smo |
2. | kasali ste |
3. | kasali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam kasao |
2. | bio si kasao |
3. | bio je kasao |
množina | |
1. | bili smo kasali |
2. | bili ste kasali |
3. | bili su kasali |
imperativ | |
jednina | |
2. | kasaj |
množina | |
1. | kasajmo |
2. | kasajte |
glagolski prilog sadašnji | |
kasajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
kasao, kasala, kasalo | |
kasali, kasale, kasala |
1. | kretati se kasom (o konju i o drugim životinjama) |
2. | razg. sporo stizati (za kim, za čim); kaskati |