Hrvatski jezični portal

katastrófa

katastrófa ž

Izvedeni oblici
jednina
N katastrofa
G katastrofe
D katastrofi
A katastrofu
V katastrofo
L katastrofi
I katastrofom
množina
N katastrofe
G katastrofa
D katastrofama
A katastrofe
V katastrofe
L katastrofama
I katastrofama
Definicija
1. koban događaj ili slijed događaja s najtežim posljedicama prema shvaćanju govornika, iznenadna nesreća [ratna katastrofa]; propast, slom
2. razg. promašeno ostvarenje, potpun neuspjeh [kazališna predstava je prava katastrofa]; fijasko
3. knjiž. preokret u dramskoj radnji pred tragičan svršetak
Etimologija
grč. katastrophḗ ← kata- + strophḗ: okret, obrat