Hrvatski jezični portal

kȁtār

kȁtār m 〈N mn -i〉

Izvedeni oblici
jednina
N katar
G katara
D kataru
A katara
V katare
L kataru
I katarom
množina
N katari
G katara
D katarima
A katare
V katari
L katarima
I katarima
Definicija
pov. pripadnik dualističke sljedbe u J Francuskoj te S Italiji od 10. do 14. st. koja je učila da postoje dva boga (bog dobra i bog zla) i propovijedala ideal čistog i asketskog života; albigenz, usp. pataren, krstjanin
Etimologija
grč. katharós: čist