Katarína
Katarína (Katàrīna)
Definicija
| 1. | v. ♦ |
| 2. | I (1684—1727), ruska carica pučkog porijekla (od 1725), žena i nasljednica Petra I, vladavinu karakterizira dvorsko rasipništvo, plemićka samovolja i pogoršanje položaja seljaštva |
| 3. | II Vȅlikā (1729—1796), ruska carica (od 1762), žena Petra III, vladala autokratski, uvela Rusiju u politički i kulturni život Europe, proširila teritorij zemlje |
| 4. | Medici (1519—1589), francuska kraljica, žena Henrika II, najutjecajnija osoba u ratovima između katolika i hugenota; organizirala pokolj hugenota 1572 (Bartolomejska noć, v.) |
| 5. | Sìjenskā, Sv. (1347—1380), talijanska redovnica i književnica, mističarka; odigrala važnu ulogu za povratak pape iz avignonskog progonstva, v. |
Onomastika
♦ ž. os. ime (svetačkoga podrijetla; ime se širi štovanjem svetice Katarine Aleksandrijske, 3—4. st. i Katarine Sijenske, 14. st.); isto: Kataléna (← mađ. Katalin); hip.: Kȁča, Káta, Káte, Kȁtica, Kȁtja (← rus.), Kàtuša (pučki lik)
◊ pr.: Kȁčunić (Split, sred. Dalmacija, v. i kaćun), Kȃta (Istra, Slavonija), Kȁtačić (S Dalmacija, Podravina), Katalénac (Vrbovec), Katalènić (760, Zagorje, Prigorje, Podravina), Katàlin (Gospić, Slavonija), Katàlina (Banovina), Katalìnić (1360, Primorje, Lika, Senj, Dalmacija), Katalìnskī (Lika), Katarína (Nova Gradiška, Gorski kotar), Katarìnček (Našice), Katàrinčić (Katarìnčić) (100, Istra), Katàrinić (Katarìnić) (I Slavonija), Kàtava (I Slavonija), Kàtavić (940, sred. Dalmacija, Slavonija), Katéković (Z Slavonija), Kȁtica (sred. Dalmacija), Kátič (Kȃtič) (Kaštela, Rijeka, I Slavonija), Kȁtičić (190, Dubrovnik, Nova Gradiška, Labin), Kȁtičin (I Dalmacija), Kátić (Kȃtić) (4500, Lastovo, Slunj, Duga Resa, J i sred. Dalmacija), Kàtīnčić (Koprivnica), Kȁtinić (120, Slavonski Brod), Kȁtkić (Zagreb, Duga Resa, Velika Gorica, v. i kaduma), Kȁtnić (120, Crikvenica, Primorje), Kȁtōvčić (120, Jastrebarsko), Kȃtović (I Slavonija), Kàtuša (260, Biograd, S Dalmacija), Kàtušić (860, sred. Dalmacija, Slavonija), Kàtušin (Karlovac, Baranja, Pokuplje)
◊ top. (naselja): Sẉha Kataléna (Ðurđevac, 489 stan.); (mikrotop.): Kataléna (Međimurje), Katalínec (Senj), Katarína (otok kod Pule; zaselak u Istri), Kȁtarine (naselje kod Kostajnice), Kátići (više naselja po Hrv. i Bosni), Kàtušići (Makarska)
◊ pr.: Kȁčunić (Split, sred. Dalmacija, v. i kaćun), Kȃta (Istra, Slavonija), Kȁtačić (S Dalmacija, Podravina), Katalénac (Vrbovec), Katalènić (760, Zagorje, Prigorje, Podravina), Katàlin (Gospić, Slavonija), Katàlina (Banovina), Katalìnić (1360, Primorje, Lika, Senj, Dalmacija), Katalìnskī (Lika), Katarína (Nova Gradiška, Gorski kotar), Katarìnček (Našice), Katàrinčić (Katarìnčić) (100, Istra), Katàrinić (Katarìnić) (I Slavonija), Kàtava (I Slavonija), Kàtavić (940, sred. Dalmacija, Slavonija), Katéković (Z Slavonija), Kȁtica (sred. Dalmacija), Kátič (Kȃtič) (Kaštela, Rijeka, I Slavonija), Kȁtičić (190, Dubrovnik, Nova Gradiška, Labin), Kȁtičin (I Dalmacija), Kátić (Kȃtić) (4500, Lastovo, Slunj, Duga Resa, J i sred. Dalmacija), Kàtīnčić (Koprivnica), Kȁtinić (120, Slavonski Brod), Kȁtkić (Zagreb, Duga Resa, Velika Gorica, v. i kaduma), Kȁtnić (120, Crikvenica, Primorje), Kȁtōvčić (120, Jastrebarsko), Kȃtović (I Slavonija), Kàtuša (260, Biograd, S Dalmacija), Kàtušić (860, sred. Dalmacija, Slavonija), Kàtušin (Karlovac, Baranja, Pokuplje)
◊ top. (naselja): Sẉha Kataléna (Ðurđevac, 489 stan.); (mikrotop.): Kataléna (Međimurje), Katalínec (Senj), Katarína (otok kod Pule; zaselak u Istri), Kȁtarine (naselje kod Kostajnice), Kátići (više naselja po Hrv. i Bosni), Kàtušići (Makarska)
Etimologija
✧ lat. ← grč. Aikatheríne
