Hrvatski jezični portal

kȁzniti

kȁzniti (koga, što) svrš.prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. kȁžnjen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
kazniti
 
prezent
jednina
1. kaznim
2. kazniš
3. kazni
množina
1. kaznimo
2. kaznite
3. kazne
 
futur
jednina
1. kaznit ću
2. kaznit ćeš
3. kaznit će
množina
1. kaznit ćemo
2. kaznit ćete
3. kaznit će
 
aorist
jednina
1. kaznih
2. kazni
3. kazni
množina
1. kaznismo
2. kazniste
3. kazniše
 
perfekt
jednina
1. kaznio sam
2. kaznio si
3. kaznio je
množina
1. kaznili smo
2. kaznili ste
3. kaznili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam kaznio
2. bio si kaznio
3. bio je kaznio
množina
1. bili smo kaznili
2. bili ste kaznili
3. bili su kaznili
 
imperativ
jednina
2. kazni
množina
1. kaznimo
2. kaznite
 
glagolski prilog prošli
kaznivši
 
glagolski pridjev aktivni
kaznio, kaznila, kaznilo
kaznili, kaznile, kaznila
 
glagolski pridjev pasivni
kažnjen, kažnjena, kažnjeno
kažnjeni, kažnjene, kažnjena
Definicija
izvršiti ili izreći kaznu za prijestup, povredu pravila, krađu itd. [kazniti zatvorom; kazniti batinama; kazniti dijete; kazniti zločinca]