kȅnjkati
kȅnjkati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kenjkati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kenjkam |
| 2. | kenjkaš |
| 3. | kenjka |
| množina | |
| 1. | kenjkamo |
| 2. | kenjkate |
| 3. | kenjkaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kenjkat ću |
| 2. | kenjkat ćeš |
| 3. | kenjkat će |
| množina | |
| 1. | kenjkat ćemo |
| 2. | kenjkat ćete |
| 3. | kenjkat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | kenjkah |
| 2. | kenjkaše |
| 3. | kenjkaše |
| množina | |
| 1. | kenjkasmo |
| 2. | kenjkaste |
| 3. | kenjkahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kenjkao sam |
| 2. | kenjkao si |
| 3. | kenjkao je |
| množina | |
| 1. | kenjkali smo |
| 2. | kenjkali ste |
| 3. | kenjkali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kenjkao |
| 2. | bio si kenjkao |
| 3. | bio je kenjkao |
| množina | |
| 1. | bili smo kenjkali |
| 2. | bili ste kenjkali |
| 3. | bili su kenjkali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kenjkaj |
| množina | |
| 1. | kenjkajmo |
| 2. | kenjkajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| kenjkajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kenjkao, kenjkala, kenjkalo | |
| kenjkali, kenjkale, kenjkala | |
Definicija
pejor. biti loše volje; cendrati
Etimologija
✧ vidi kénjati
