Hrvatski jezični portal

pogòrjeti

pogòrjeti () svrš.prez. pògorīm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. pogòrio/pogòrjela ž

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
pogorjeti
 
prezent
jednina
1. pogorim
2. pogoriš
3. pogori
množina
1. pogorimo
2. pogorite
3. pogore
 
futur
jednina
1. pogorjet ću
2. pogorjet ćeš
3. pogorjet će
množina
1. pogorjet ćemo
2. pogorjet ćete
3. pogorjet će
 
aorist
jednina
1. pogorjeh
2. pogorje
3. pogorje
množina
1. pogorjesmo
2. pogorjeste
3. pogorješe
 
perfekt
jednina
1. pogorio sam
2. pogorio si
3. pogorio je
množina
1. pogorjeli smo
2. pogorjeli ste
3. pogorjeli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam pogorio
2. bio si pogorio
3. bio je pogorio
množina
1. bili smo pogorjeli
2. bili ste pogorjeli
3. bili su pogorjeli
 
imperativ
jednina
2. pogori
množina
1. pogorimo
2. pogorite
 
glagolski prilog prošli
pogorjevši
 
glagolski pridjev aktivni
pogorio, pogorjela, pogorjelo
pogorjeli, pogorjele, pogorjela
Definicija
stradati od požara
Frazeologija
triput seliti jedanput pogorjeti posl. selidba je skupa i uzrokuje velike troškove
Onomastika
pr. (nadimačka i etnici): Pogorélac (11; Županja), Pogorélec (Međimurje), Pogorèlić (Split, Primorje), Pògorić (Zabok, Samobor), Pogorìlić (130, Pag, Primorje, Istra)
Etimologija
✧ po- + v. gorjeti