pogledávati
pogledávati nesvrš. 〈prez. poglèdāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pogledavati | |
prezent | |
jednina | |
1. | pogledavam |
2. | pogledavaš |
3. | pogledava |
množina | |
1. | pogledavamo |
2. | pogledavate |
3. | pogledavaju |
futur | |
jednina | |
1. | pogledavat ću |
2. | pogledavat ćeš |
3. | pogledavat će |
množina | |
1. | pogledavat ćemo |
2. | pogledavat ćete |
3. | pogledavat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | pogledavah |
2. | pogledavaše |
3. | pogledavaše |
množina | |
1. | pogledavasmo |
2. | pogledavaste |
3. | pogledavahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | pogledavao sam |
2. | pogledavao si |
3. | pogledavao je |
množina | |
1. | pogledavali smo |
2. | pogledavali ste |
3. | pogledavali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pogledavao |
2. | bio si pogledavao |
3. | bio je pogledavao |
množina | |
1. | bili smo pogledavali |
2. | bili ste pogledavali |
3. | bili su pogledavali |
imperativ | |
jednina | |
2. | pogledavaj |
množina | |
1. | pogledavajmo |
2. | pogledavajte |
glagolski prilog sadašnji | |
pogledavajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
pogledavao, pogledavala, pogledavalo | |
pogledavali, pogledavale, pogledavala |