pobunjènīk
pobunjènīk m 〈G pobunjeníka, V pȍbunjenīče, N mn pobunjeníci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | pobunjenik |
| G | pobunjenika |
| D | pobunjeniku |
| A | pobunjenika |
| V | pobunjeniče |
| L | pobunjeniku |
| I | pobunjenikom |
| množina | |
| N | pobunjenici |
| G | pobunjenika |
| D | pobunjenicima |
| A | pobunjenike |
| V | pobunjenici |
| L | pobunjenicima |
| I | pobunjenicima |
Definicija
| 1. | onaj koji se pobunio; ustanik, buntovnik |
| 2. | onaj koji nije čime zadovoljan; nezadovoljnik |
Etimologija
✧ vidi pobúniti
