pobijéditi
pobijéditi (, koga, što) svrš. 〈prez. pòbijēdīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòbijēđen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pobijediti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pobijedim |
| 2. | pobijediš |
| 3. | pobijedi |
| množina | |
| 1. | pobijedimo |
| 2. | pobijedite |
| 3. | pobijede |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pobijedit ću |
| 2. | pobijedit ćeš |
| 3. | pobijedit će |
| množina | |
| 1. | pobijedit ćemo |
| 2. | pobijedit ćete |
| 3. | pobijedit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pobijedih |
| 2. | pobijedi |
| 3. | pobijedi |
| množina | |
| 1. | pobijedismo |
| 2. | pobijediste |
| 3. | pobijediše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pobijedio sam |
| 2. | pobijedio si |
| 3. | pobijedio je |
| množina | |
| 1. | pobijedili smo |
| 2. | pobijedili ste |
| 3. | pobijedili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pobijedio |
| 2. | bio si pobijedio |
| 3. | bio je pobijedio |
| množina | |
| 1. | bili smo pobijedili |
| 2. | bili ste pobijedili |
| 3. | bili su pobijedili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pobijedi |
| množina | |
| 1. | pobijedimo |
| 2. | pobijedite |
| glagolski prilog prošli | |
| pobijedivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pobijedio, pobijedila, pobijedilo | |
| pobijedili, pobijedile, pobijedila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pobijeđen, pobijeđena, pobijeđeno | |
| pobijeđeni, pobijeđene, pobijeđena | |
Definicija
| 1. | nadvladati protivnika, biti pobjednik, odnijeti pobjedu (u ratu, u nadmetanju itd.) [pobijediti neprijatelja] |
| 2. | spriječiti opasnost o čega; suzbiti, otkloniti [pobijediti strah] |
Frazeologija
⃟ pobijediti bolest steći zdravlje, savladati bolest, preboljeti, ozdraviti;
pobijediti mrak (strah itd.) osloboditi se neznanja, straha itd.
pobijediti mrak (strah itd.) osloboditi se neznanja, straha itd.
Etimologija
✧ po- + v. bijeda
