pobenáviti
pobenáviti () svrš. 〈prez. pobènāvīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. pobenávio〉,
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pobenaviti | |
prezent | |
jednina | |
1. | pobenavim |
2. | pobenaviš |
3. | pobenavi |
množina | |
1. | pobenavimo |
2. | pobenavite |
3. | pobenave |
futur | |
jednina | |
1. | pobenavit ću |
2. | pobenavit ćeš |
3. | pobenavit će |
množina | |
1. | pobenavit ćemo |
2. | pobenavit ćete |
3. | pobenavit će |
aorist | |
jednina | |
1. | pobenavih |
2. | pobenavi |
3. | pobenavi |
množina | |
1. | pobenavismo |
2. | pobenaviste |
3. | pobenaviše |
perfekt | |
jednina | |
1. | pobenavio sam |
2. | pobenavio si |
3. | pobenavio je |
množina | |
1. | pobenavili smo |
2. | pobenavili ste |
3. | pobenavili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pobenavio |
2. | bio si pobenavio |
3. | bio je pobenavio |
množina | |
1. | bili smo pobenavili |
2. | bili ste pobenavili |
3. | bili su pobenavili |
imperativ | |
jednina | |
2. | pobenavi |
množina | |
1. | pobenavimo |
2. | pobenavite |
glagolski prilog prošli | |
pobenavivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
pobenavio, pobenavila, pobenavilo | |
pobenavili, pobenavile, pobenavila | |
glagolski pridjev pasivni | |
pobenavljen, pobenavljena, pobenavljeno | |
pobenavljeni, pobenavljene, pobenavljena |