pòbiti se
pòbiti se svrš. 〈prez. pȍbijēm se, pril. pr. -īvši se, prid. rad. pòbio se〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pobiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pobijem |
| 2. | pobiješ |
| 3. | pobije |
| množina | |
| 1. | pobijemo |
| 2. | pobijete |
| 3. | pobiju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pobit ću |
| 2. | pobit ćeš |
| 3. | pobit će |
| množina | |
| 1. | pobit ćemo |
| 2. | pobit ćete |
| 3. | pobit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pobih |
| 2. | pobi |
| 3. | pobi |
| množina | |
| 1. | pobismo |
| 2. | pobiste |
| 3. | pobiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pobio sam |
| 2. | pobio si |
| 3. | pobio je |
| množina | |
| 1. | pobili smo |
| 2. | pobili ste |
| 3. | pobili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pobio |
| 2. | bio si pobio |
| 3. | bio je pobio |
| množina | |
| 1. | bili smo pobili |
| 2. | bili ste pobili |
| 3. | bili su pobili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pobij |
| množina | |
| 1. | pobijmo |
| 2. | pobijte |
| glagolski prilog prošli | |
| pobivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pobio, pobila, pobilo | |
| pobili, pobile, pobila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pobijen, pobijena, pobijeno | |
| pobijeni, pobijene, pobijena | |
Definicija
zametnuti tučnjavu, potući se
Etimologija
✧ vidi pòbiti2
