Hrvatski jezični portal

podčìniti

podčìniti svrš.prez. pòdčinīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòdčinjen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
podčiniti
 
prezent
jednina
1. podčinim
2. podčiniš
3. podčini
množina
1. podčinimo
2. podčinite
3. podčine
 
futur
jednina
1. podčinit ću
2. podčinit ćeš
3. podčinit će
množina
1. podčinit ćemo
2. podčinit ćete
3. podčinit će
 
aorist
jednina
1. podčinih
2. podčini
3. podčini
množina
1. podčinismo
2. podčiniste
3. podčiniše
 
perfekt
jednina
1. podčinio sam
2. podčinio si
3. podčinio je
množina
1. podčinili smo
2. podčinili ste
3. podčinili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam podčinio
2. bio si podčinio
3. bio je podčinio
množina
1. bili smo podčinili
2. bili ste podčinili
3. bili su podčinili
 
imperativ
jednina
2. podčini
množina
1. podčinimo
2. podčinite
 
glagolski prilog prošli
podčinivši
 
glagolski pridjev aktivni
podčinio, podčinila, podčinilo
podčinili, podčinile, podčinila
 
glagolski pridjev pasivni
podčinjen, podčinjena, podčinjeno
podčinjeni, podčinjene, podčinjena
Definicija
1. (koga, što) staviti (osobu, područje, prirodne i društvene procese i sl.) pod svoju vlast, moć ili volju; podvlastiti, pokoriti
2. (se) pokoriti se čijoj vlasti, moći ili volji
Etimologija
✧ pod-1 + v. čin, činiti