podčìniti
podčìniti svrš. 〈prez. pòdčinīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòdčinjen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
podčiniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | podčinim |
2. | podčiniš |
3. | podčini |
množina | |
1. | podčinimo |
2. | podčinite |
3. | podčine |
futur | |
jednina | |
1. | podčinit ću |
2. | podčinit ćeš |
3. | podčinit će |
množina | |
1. | podčinit ćemo |
2. | podčinit ćete |
3. | podčinit će |
aorist | |
jednina | |
1. | podčinih |
2. | podčini |
3. | podčini |
množina | |
1. | podčinismo |
2. | podčiniste |
3. | podčiniše |
perfekt | |
jednina | |
1. | podčinio sam |
2. | podčinio si |
3. | podčinio je |
množina | |
1. | podčinili smo |
2. | podčinili ste |
3. | podčinili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam podčinio |
2. | bio si podčinio |
3. | bio je podčinio |
množina | |
1. | bili smo podčinili |
2. | bili ste podčinili |
3. | bili su podčinili |
imperativ | |
jednina | |
2. | podčini |
množina | |
1. | podčinimo |
2. | podčinite |
glagolski prilog prošli | |
podčinivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
podčinio, podčinila, podčinilo | |
podčinili, podčinile, podčinila | |
glagolski pridjev pasivni | |
podčinjen, podčinjena, podčinjeno | |
podčinjeni, podčinjene, podčinjena |
1. | (koga, što) staviti (osobu, područje, prirodne i društvene procese i sl.) pod svoju vlast, moć ili volju; podvlastiti, pokoriti |
2. | (se) pokoriti se čijoj vlasti, moći ili volji |