podìvljati
podìvljati () svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. rad. pȍdivljao〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
podivljati | |
prezent | |
jednina | |
1. | podivljam |
2. | podivljaš |
3. | podivlja |
množina | |
1. | podivljamo |
2. | podivljate |
3. | podivljaju |
futur | |
jednina | |
1. | podivljat ću |
2. | podivljat ćeš |
3. | podivljat će |
množina | |
1. | podivljat ćemo |
2. | podivljat ćete |
3. | podivljat će |
aorist | |
jednina | |
1. | podivljah |
2. | podivlja |
3. | podivlja |
množina | |
1. | podivljasmo |
2. | podivljaste |
3. | podivljaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | podivljao sam |
2. | podivljao si |
3. | podivljao je |
množina | |
1. | podivljali smo |
2. | podivljali ste |
3. | podivljali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam podivljao |
2. | bio si podivljao |
3. | bio je podivljao |
množina | |
1. | bili smo podivljali |
2. | bili ste podivljali |
3. | bili su podivljali |
imperativ | |
jednina | |
2. | podivljaj |
množina | |
1. | podivljajmo |
2. | podivljajte |
glagolski prilog prošli | |
podivljavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
podivljao, podivljala, podivljalo | |
podivljali, podivljale, podivljala |
1. | postati divlji, usp. divljati |
2. | pren. a. jako se razljutiti [podivljati od bijesa] b. postati neukrotiv, razoran [rijeka je podivljala] |