podjármiti
podjármiti (koga, što) svrš. 〈prez. pòdjārmīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòdjārmljen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
podjarmiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | podjarmim |
2. | podjarmiš |
3. | podjarmi |
množina | |
1. | podjarmimo |
2. | podjarmite |
3. | podjarme |
futur | |
jednina | |
1. | podjarmit ću |
2. | podjarmit ćeš |
3. | podjarmit će |
množina | |
1. | podjarmit ćemo |
2. | podjarmit ćete |
3. | podjarmit će |
aorist | |
jednina | |
1. | podjarmih |
2. | podjarmi |
3. | podjarmi |
množina | |
1. | podjarmismo |
2. | podjarmiste |
3. | podjarmiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | podjarmio sam |
2. | podjarmio si |
3. | podjarmio je |
množina | |
1. | podjarmili smo |
2. | podjarmili ste |
3. | podjarmili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam podjarmio |
2. | bio si podjarmio |
3. | bio je podjarmio |
množina | |
1. | bili smo podjarmili |
2. | bili ste podjarmili |
3. | bili su podjarmili |
imperativ | |
jednina | |
2. | podjarmi |
množina | |
1. | podjarmimo |
2. | podjarmite |
glagolski prilog prošli | |
podjarmivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
podjarmio, podjarmila, podjarmilo | |
podjarmili, podjarmile, podjarmila | |
glagolski pridjev pasivni | |
podjarmljen, podjarmljena, podjarmljeno | |
podjarmljeni, podjarmljene, podjarmljena |
1. | upregnuti u jaram |
2. | pren. staviti pod svoju vlast (kao u jaram); podvlastiti, podvrgnuti |