Hrvatski jezični portal

beglàjter

beglàjter m

Definicija
reg. zast.
1. onaj koji je u pratnji neke druge osobe (ob. na plesu); pratilac, gardedama
2. glazb. onaj koji svira ili pjeva tzv. drugi glas, prati glavnu melodiju (ob. u tercama ili kvintama); pratilac, pratnja
Etimologija
njem. Begleiter