podmítiti
podmítiti (koga čime) svrš. 〈prez. pòdmītīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòdmīćen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| podmititi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | podmitim |
| 2. | podmitiš |
| 3. | podmiti |
| množina | |
| 1. | podmitimo |
| 2. | podmitite |
| 3. | podmite |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | podmitit ću |
| 2. | podmitit ćeš |
| 3. | podmitit će |
| množina | |
| 1. | podmitit ćemo |
| 2. | podmitit ćete |
| 3. | podmitit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | podmitih |
| 2. | podmiti |
| 3. | podmiti |
| množina | |
| 1. | podmitismo |
| 2. | podmitiste |
| 3. | podmitiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | podmitio sam |
| 2. | podmitio si |
| 3. | podmitio je |
| množina | |
| 1. | podmitili smo |
| 2. | podmitili ste |
| 3. | podmitili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam podmitio |
| 2. | bio si podmitio |
| 3. | bio je podmitio |
| množina | |
| 1. | bili smo podmitili |
| 2. | bili ste podmitili |
| 3. | bili su podmitili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | podmiti |
| množina | |
| 1. | podmitimo |
| 2. | podmitite |
| glagolski prilog prošli | |
| podmitivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| podmitio, podmitila, podmitilo | |
| podmitili, podmitile, podmitila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| podmićen, podmićena, podmićeno | |
| podmićeni, podmićene, podmićena | |
Definicija
dati kome mito; potplatiti
Etimologija
✧ pod-1 + v. mito
