Hrvatski jezični portal

bȅg

bȅg m 〈N mn bègovi/bȅzi jez. knjiž.

Izvedeni oblici
jednina
N beg
G bega
D begu
A bega
V beže
L begu
I begom
množina
N begovi
G begova
D begovima
A begove
V begovi
L begovima
I begovima
Definicija
1. pov. a. plemićki naslov u Osmanskom Carstvu b. visoki vojni ili civilni dostojanstvenik [alajbeg; beglerbeg; sandžak-beg]
2. reg. gospodin, gospodar, ugledan čovjek, dodaje se iza vlastitog imena [Mustaj-beg]
3. kat. reg. zast. mladoženja
Onomastika
Bȅgan m. os. ime (musl.)
pr. (prema staleškome statusu ili nadimačka): Bȅg (490, Rab, Pokuplje), Bȅgan (Zadar), Begánović (430, Kordun, Turopolje), Bèganić (Požega), Bégić (1500, Lika, Banovina, Slavonija), Bégo (250, J i sred. Dalmacija, Dubrovnik), Bégonja (760, Zadar, Zagora), Bȅgov (I Slavonija), Bȅgovac, Bȅgović (2200, Podravina, Banovina), Bȅgušić (Dubrovnik, Split); također musl. pr. tipa: Àgabegović, v. Alajbeg, Alibegović, Hadžibegović, Mustajbegović i sl.
Etimologija
tur. bey