podvínuti
podvínuti (što) svrš. 〈prez. pòdvīnēm, pril. pr. -ūvši, imp. podvíni, prid. trp. pòdvīnūt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
podvinuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | podvinem |
2. | podvineš |
3. | podvine |
množina | |
1. | podvinemo |
2. | podvinete |
3. | podvinu |
futur | |
jednina | |
1. | podvinut ću |
2. | podvinut ćeš |
3. | podvinut će |
množina | |
1. | podvinut ćemo |
2. | podvinut ćete |
3. | podvinut će |
aorist | |
jednina | |
1. | podvinuh |
2. | podvinu |
3. | podvinu |
množina | |
1. | podvinusmo |
2. | podvinuste |
3. | podvinuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | podvinuo sam |
2. | podvinuo si |
3. | podvinuo je |
množina | |
1. | podvinuli smo |
2. | podvinuli ste |
3. | podvinuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam podvinuo |
2. | bio si podvinuo |
3. | bio je podvinuo |
množina | |
1. | bili smo podvinuli |
2. | bili ste podvinuli |
3. | bili su podvinuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | podvini |
množina | |
1. | podvinimo |
2. | podvinite |
glagolski prilog prošli | |
podvinuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
podvinuo, podvinula, podvinulo | |
podvinuli, podvinule, podvinula | |
glagolski pridjev pasivni | |
podvinut, podvinuta, podvinuto | |
podvinuti, podvinute, podvinuta |