pòmilovati
pòmilovati (koga, što) svrš. 〈prez. pòmilujēm, pril. pr. -āvši, imp. pòmilūj, prid. trp. pòmilovān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pomilovati | |
prezent | |
jednina | |
1. | pomilujem |
2. | pomiluješ |
3. | pomiluje |
množina | |
1. | pomilujemo |
2. | pomilujete |
3. | pomiluju |
futur | |
jednina | |
1. | pomilovat ću |
2. | pomilovat ćeš |
3. | pomilovat će |
množina | |
1. | pomilovat ćemo |
2. | pomilovat ćete |
3. | pomilovat će |
aorist | |
jednina | |
1. | pomilovah |
2. | pomilova |
3. | pomilova |
množina | |
1. | pomilovasmo |
2. | pomilovaste |
3. | pomilovaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | pomilovao sam |
2. | pomilovao si |
3. | pomilovao je |
množina | |
1. | pomilovali smo |
2. | pomilovali ste |
3. | pomilovali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pomilovao |
2. | bio si pomilovao |
3. | bio je pomilovao |
množina | |
1. | bili smo pomilovali |
2. | bili ste pomilovali |
3. | bili su pomilovali |
imperativ | |
jednina | |
2. | pomiluj |
množina | |
1. | pomilujmo |
2. | pomilujte |
glagolski prilog prošli | |
pomilovavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
pomilovao, pomilovala, pomilovalo | |
pomilovali, pomilovale, pomilovala | |
glagolski pridjev pasivni | |
pomilovan, pomilovana, pomilovano | |
pomilovani, pomilovane, pomilovana |
1. | v. milovati |
2. | osloboditi kazne ili smanjiti kaznu osuđeniku |
3. | crkv. knjiš. smilovati se |