pojàsniti
pojàsniti (što) svrš. 〈prez. pòjasnīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòjašnjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pojasniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pojasnim |
| 2. | pojasniš |
| 3. | pojasni |
| množina | |
| 1. | pojasnimo |
| 2. | pojasnite |
| 3. | pojasne |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pojasnit ću |
| 2. | pojasnit ćeš |
| 3. | pojasnit će |
| množina | |
| 1. | pojasnit ćemo |
| 2. | pojasnit ćete |
| 3. | pojasnit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pojasnih |
| 2. | pojasni |
| 3. | pojasni |
| množina | |
| 1. | pojasnismo |
| 2. | pojasniste |
| 3. | pojasniše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pojasnio sam |
| 2. | pojasnio si |
| 3. | pojasnio je |
| množina | |
| 1. | pojasnili smo |
| 2. | pojasnili ste |
| 3. | pojasnili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pojasnio |
| 2. | bio si pojasnio |
| 3. | bio je pojasnio |
| množina | |
| 1. | bili smo pojasnili |
| 2. | bili ste pojasnili |
| 3. | bili su pojasnili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pojasni |
| množina | |
| 1. | pojasnimo |
| 2. | pojasnite |
| glagolski prilog prošli | |
| pojasnivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pojasnio, pojasnila, pojasnilo | |
| pojasnili, pojasnile, pojasnila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pojašnjen, pojašnjena, pojašnjeno | |
| pojašnjeni, pojašnjene, pojašnjena | |
Definicija
neol. učiniti jasnijim, usp. objasniti, razjasniti
Etimologija
✧ po- + v. jasan
